 |
| |
geomantija |
Tako drevna, a tako suvremena...
|
| Geomantija je drevno znanje o prirodi i vještina suradnje covjeka s nevidljivim dimenzijama prostora. To je vještina koja cjelovito pristupa Zemlji, prirodi i predjelu. Radi se o znanju koje je gotovo nestalo iz svijesti europske tradicije i kulture, a sada se ponovo javlja u formi holističkog umijeca suradnje s prirodom. |
| Posljednje tragove geomantije nalazimo u srednjem vijeku, kada se koristila kao znanje gdje i kako postaviti grad, crkvu ili drugu građevinu. Ljudi antike i srednjeg vijeka vješto su baratali tim znanjem što dokazuju vječna, impresivna zdanja toga doba: piramide, hramovi, katedrale... |
Tako je to bilo nekad. Ravnoteža u prirodi bila je primarna, a Zemlja se doživljavala kao živo Biće. Živjelo se u kontaktu s njom, u skladu s njezinom prirodom, s njezinom biti. Zemlju se poznavalo, znalo se čitati njen vjetar, njezin mjesec... bila je primjećena i poštivana. |
Vrijeme je u kojem s jedne strane, svakodnevno svjedočimo poremećenoj ravnoteži u prirodi, a s druge strane kao moguće rješenje ispliva na svjetlo dana vještina geomantije. Znanje koja nam omogućuje da korak po korak dovodimo u sklad, u ravnotežu naš prostor, bio on naš dom, ured, gradilište, šuma, planina, naš park, s izvornim energijama Zemlje. Na taj način prostori nisu odvojeni od Zemlje, od života. Kao takvi mogu podržavati život čovjeka , njegovu prizemljenost i prožetost s prostorom. |
|
| Lijepo je znati da sve više ljudi poštuje prirodu... |
| |
|
